Fotografije otkrivaju: Brat Aleksandra Vučića u bliskim odnosima sa vođom srpske mafije na Kosovu

Jednog dana, prije četiri godine, u restoranu na planini Kopaonik u Srbiji održan je sastanak dvije utjecajne osobe. Jedna je iz svijeta politike, a druga iz organiziranog kriminala, počinje priču OCCRP.

Fotografije portala KRIK, člana Projekta za prijavljivanje organiziranog kriminala i korupcije (OCCRP), prikazuju Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, dok sjedi za stolom sa Zvonkom Veselinovićem, jednim od vođa podzemlja na sjeveru Kosova. Sastanku su prisustvovale još tri osobe, ali je samo jedan od njih vidljiv na fotografijama.

Fotografije iz restorana “Salaš 137” nedavno su KRIK-u poslali čitatelji koji su ih napravili mobitelom u martu 2015. Čitalac, koji je od straha od odmazde tražio da ostane anoniman, rekao je da je šokantno vidjeti Vučića s poznatim kriminalcem. Nagon za tajnim snimanjem scene bio mu je neodoljiv, iako ga je strah spriječio da do sada otkrije ono što je vidio.

Fotografije sugeriraju prijateljsku atmosferu, a čovjek koji ih je napravio rekao je da je sastanak izgledao kao okupljanje prijatelja. Vučić, Veselinović i njihov pratilac su se smijali, pili i gledali utakmicu KK Crvena Zvezda na TV-u. Šta ih je spojilo, ostaje misterija, ali fotografije ipak otkrivaju prijateljski odnos između moćnih predstavnika dva različita svijeta, politike i kriminalnog podzemlja na sjeveru Kosova.

Policijski i obavještajni izvještaji koje je prikupio KRIK opisuju Veselinovića kao kriminalca koji je uključen u lihvarenje, pranje novca i krijumčarenje droge i nafte. Iako je u Srbiji bio optuživan mnogo puta, samo je jednom bio osuđen i to zbog ilegalnog iskopavanja pijeska i šljunka. I dok ga se mnogi plaše, Veselinović također uživa javnu podršku na sjevernom Kosovu zbog svoje uloge nacionalističkog borca za lokalne Srbe u njihovom sukobu s kosovskim Albancima.
Čovjek s druge strane stola, Andrej Vučić, također je važna figura. On je mnogo više od brata srpskog predsjednika, već, piše OCCRP, ima ulogu sive eminencije u političkom životu Srbije. Nema službeni položaj, ali ima preveliki utjecaj u vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i neki ga nazivaju predsjednikovim savjetnikom.

Šef kriminala

Usred pucnjava, paljevina automobila i ubistava u Kosovskoj Mitrovici, lokalni Srbi su naučili da igraju na sigurnom, razmišljaju o svom poslu i izbjegavaju u javnosti voditi raspravu o moćnim ljudima. Zvonko Veselinović je ime koje s posebnom pažnjom izbjegavaju. Iako se u medijima predstavlja kao legitimni biznismen u sektoru transporta i graditeljstva, srbijanska policija i obavještajni izvještaji prenose drugačiju sliku, onu dugogodišnjeg vođe podzemlja s utjecajem u svim većinskim srpskim gradovima u regiji.

Njegovo ime prvi put se pojavljuje u Bijeloj knjizi organiziranog kriminala, policijskom dokumentu koji je procurio u javnost početkom 2000-ih. Veselinović je opisan kao navodni “vođa grupe koja se bavila krađama motornih vozila u Kosovskoj Mitrovici i krijumčarenjem iz južnog (albanskog) u sjeverni (srpski) dio grada, koji djeluje i u Prištini i gradovima u Srbiji”.

Druge linije aktivnosti njegove grupe, navodi policija, uključuju iznuđivanje i krivotvorenje dokumenata. Tokom naredne decenije, Veselinović je proširio svoje poslovanje i moć, navodi se u izvještaju iz marta 2011. godine, kojeg je potpisao bivši direktor Bezbjednosno informativne agencije Srbije (BIA) Saša Vukadinović.

Obavještajni podaci, koje su novinari KRIK-a pronašli u sudskim dokumentima, opisuju Veselinovića kao vođu grupe koja je trgovala drogom, krijumčala oružje i naftu, bavila se pranjem novca. Navodi se da ima čvrste veze ne samo u kosovskoj srpskoj zajednici, nego is nekim skupinama u samoj Srbiji te sa istaknutim kosovskim albanskim kriminalcima.

– U području krijumčarenja droge, Zvonko Veselinović blisko sarađuje s Ismetom Osmanijem i Mentorom Bećirijem iz albanskog dijela Kosovske Mitrovice, vođama kriminalne organizacije koja je uključena u međunarodne kanale za krijumčarenje narkotika – navodi se u dokumentima.

Prema izvještaju, Veselinovićeva grupa kupuje narkotike od Osmanija i krijumčari ih u Srbiju, dok prodaje oružje preko Albanaca u suprotnom smjeru.

U izvještaju njemačke Federalne obavještajne službe za 2005. godinu, koje je objavio WikiLeaks, Osmani se navodno bavi krijumčarenjem goriva, cigareta i droge.

– (On) se smatra posebno opasnom osobom – navodi se u izvještaju.

Oba izvještaja opisuju Osmanija i Bećirija kao važne faktore u kriminalnom podzemlju Kosova.
Ostali saradnici Veselinovića, prema izvještaju srpske obavještajne službe, uključuju Envera Sekiraču, osobu povezanu s organiziranim kriminalom na Kosovu, osuđenu za izdavanje naredbe za ubistvo policajca 2007. godine, i Gorana Obradovića Sušu, srpskog vođu grupe za krijumčarenje droge čije je ubistvo iz 2014. godine ostalo neriješeno.

U izvještaju se također navodi da Veselinović i njegova skupina primaju logističku potporu od policijskih službenika, uglavnom srpskih državljana na sjevernom Kosovu.

Pokušaji hapšenja

Srbijanska policija je pokušala progoniti Veselinovića, uz malo uspjeha. On i dvoje saradnika optuženi su za krađu “mercedesa” u Novom Pazaru 2000. godine. Tužioci su kasnije odbacili optužbe, bez jasnog objašnjenja.

Veselinović je 2003. godine uhapšen u Srbiji i optužen za krijumčarenje tri kilograma heroina s Kosova. Policija je objavila da je tokom saslušanja priznao da je za drugog muškarca nosio plastičnu vrećicu, rekavši: “Učinio sam to jer sam bio zaslijepljen iznosom novca koji mi je obećan.” Ali je na sudu tvrdio da je nevin te da je bio pretučen u policijskom pritvoru. Oslobođen je 2005. godine.

Kasnije mu je suđeno zbog navodne umiješanosti u šemu krađa kamiona 2011. godine. Prema navodima iz optužnice, njegova je grupa podigla kredit u banci u Srbiji kako bi kupila 32 kamiona, a zatim odvezla vozila na Kosovo i nikada nije vratila novac banci. Ponovno je oslobođen optužbi, iako je poslovni partner, čije je ime na papiru, osuđen.

Jedini put kada je Veselinović osuđen je krivično djelo ilegalnog vađenja pijeska i šljunka na jugu Srbije. Materijal je odvožen njegovom saradniku, vlasniku firme koja je gradila autoputeve u Srbiji. Veselinović je osuđen za finansiranje operacije i osuđen je u januaru na dvije godine zatvora, iako još uvijek može uložiti žalbu na presudu.

Čuvar mosta

Veselinovićeva sposobnost da dobije podršku na sjeveru Kosova, uprkos njegovoj reputaciji, povezana je s njegovom ulogom u etničkom sukobu u podijeljenom gradu Kosovskoj Mitrovici. Kada je imao 18 godina, Veselinović se navodno pridružio “čuvarima mostova”, skupini osuđenika formiranoj na srpskim područjima u gradu na kraju rata na Kosovu 1999. godine.

Srpska vojska i policija povukli su se s Kosova, koji je proglasio neovisnost od Srbije, ali mnogi kosovski Srbi odbili su priznati neovisnost zemlje. Organizirali su se kako bi se oduprli onome što su vidjeli kao utjecaj Albanaca na teritorij Srbije. Članovi skupine okupili su se na mostu preko rijeke Ibar, koji dijeli srpsku i albansku četvrt u Kosovskoj Mitrovici, kako bi se ograničio ulazak u srpska područja. U julu 2011. godine, kada je kosovska policija pokušala preuzeti kontrolu nad lokalnim graničnim prijelazima sa Srbijom, mještani su postavljali barikade i spaljivali carinske objekte. Jedan policajac ubijen je u sukobima koji su trajali nekoliko dana.

Kosovske vlasti identificirale su Veselinovića kao pokretača borbe na granici, što je izazvalo pohvale od Aleksandra Vučića, koji tada još uvijek nije bio prvi čovjek Srbije, ali je bio vođa opozicije.

– Veselinović možda nije dobar momak iz komšiluka, ali je on čovjek koji daje sve što ima za slobodu Srba na Kosovu – kazao je Vučić.

U intervjuu za KRIK iz 2016. godine, Vučić je negirao veze sa Veselinovićem.

– Dao sam mu političku podršku kada sam bio u opoziciji. Moja podrška se odnosila na njegovu ulogu u barikadama, ne za njegove poslove – kazao je.

Tvrdio je da je Veselinovića vidio samo jednom u životu i to 2009. godine na Kosovu.

– Čuo sam da je jednom prisustvovao istom vjenčanju na kojem sam i ja bio – izjavio je Vučić, insistirajući da on, ali ni njegova stranka, ne podržavaju Veselinovića.

Na pitanje da li postoji veza između Veselinovića i njegovog brata, Vučić je kazao da ne zna ništa o tome.

Kada su ga zaustavili novinari, Veselinović je prvi put rekao da se “možda” susreo s predsjednikovim bratom prije mnogo godina, a onda je negirao da ga je uopće susretao.

– Nemam kontakt s tim gospodinom – rekao je te dodao: “Ako neko tvrdi da me vidi s njim, laže.”

Andrej Vučić nije komentirao odnose sa Veselinovićem.

Siva eminencija

Iako predsjednik Vučić opisuje svog brata kao skromnog čovjeka koji radi za Narodnu banku Srbije i bori se za otplatu stambenog kredita, on je zapravo snažna osoba koja igra važnu ulogu u političkom životu zemlje. Andrej Vučić je aktivan u SNS-u, često posjećuje lokalne podružnice i susreće se s lokalnim čelnicima. Često ga vide u društvu Miloša Vučevića, gradonačelnika drugog najvećeg grada u Srbiji, Novog Sada.
U pismu iz 2015. godine, upućenom Josephu Bidenu, tadašnjem potpredsjedniku Sjedinjenih Američkih Država, pet članova američkog Kongresa izrazilo je zabrinutost jer su Andrej Vučić i dvojica prijatelja “učvrstili svoj utjecaj i interes za energiju, telekomunikacije, infrastrukturu i sve glavne poslove u Srbiji. ”

– On ima najutjecajniji položaj u zemlji, položaj brata premijera – rekao je Milan Stamatović, gradonačelnik grada Čajetine za beogradski Danas.

Međutim, najjasniji pokazatelj Andrejevog utjecaja dao je Siniša Mali, srbijanski ministar finansija i jedan od Vučićevih najbližih saradnika, u intervjuu za hrvatski sedmičnik Globus 2014. godine. U intervjuu, Mali je te godine pripisao svoje imenovanje za gradonačelnika Beograda Andrejevoj preporuci.

– Vučićev brat Andrej i moj mlađi brat Predrag su najbolji prijatelji – objasnio je Mali.

On je nedvosmisleno govorio o utjecaju Andreja u političkom svijetu.

– Andrej je Aleksandrova siva eminencija u SNS-u i nikada se ne pojavljuje u javnosti – rekao je Mali.

(Autori teksta su Stevan Dojčinović i Bojana Pavlović. Tekst je objavljen na occrp.org. Prijevod sa engleskog jezika – redakcija Faktor.)

Izvor:
OCCRP